islamofobija-nova-stara bolest zapada

Svijet u mjesecu iza nas

Kad Putin postane berbo

“Ukoliko postanete radikalni islamist i poželite da vam se organizuje sunnet, dodite u Moskvu… A ja cu osobno preporuciti da se operacija izvrši tako da poslije ništa ne naraste.” Ne, ovo nije Žirinovski. To je predsjednik druge nuklearne sile svijeta - Vladimir Putin. Ta njegova izjava kulminacija je višemjesecnog antimuslimanskog i antiislamskog fanatizma što bjesni svijetom, posebno Zapadom. Ilustracije radi, evo samo nekih izjava lidera vjerskog i medijskog života u SAD izrecenih ovih dana.
“Adolf Hitler je bio loš, ali ono što muslimani žele uciniti jevrejima je gore,” izjavio je nedavno osnivac Kršcanske koalicije i veliki pobornik republikanaca Pat Robertson. Upravo tih dana su mediji zabilježili da je 1968. palestinska žrtva izraelskog terora u posljednje dvije godine jedan palestinski dvogodišnjak! Zbog prethodne izjave Robertsona su osudile i neke jevrejske organizacije u SAD. 'Taj covjek (Poslanik, a.s.- nap. aut.) bio je fanatik s divljackim ocima. On je bio pljackaš. Teroristi ne iskrivljuju islam, oni ga sprovode u djelo.” I to su rijeci Pata Robertsona, koji se 1988. utrkivao za republikanskog predsjednickog kandidata. U drugim prilikama Robertson je Kur’an poredio sa Hitlerovim Mein Kampfom, a za islam tvrdio da je “fontana terorizma”. Toliko od ‘uzoritog’ Pata Robertsona.

Na godišnjoj skupštini baptista Juga svecenik Jerry Vines je izjavio: 'Islam je osnovao Muhammed, demonima opsjednuti pedofil koji je imao dvanaest žena…” A Franklin Graham, koji je predvodio misu u povodu inauguracije sadašnjeg predsjednika Buša, sa svoje je strane dodao da je islam “zla i porocna religija”. Na brojne upite da prokomentariše izjavu, gosp. Graham to ljutito odbija tvrdeci da je pogrešno interpretiran, kao da se njegova izjava da dvojako interpretirati.

“Ja mislim da je Muhammed bio terorista,” izjavio je konzervativni tv-propovijednik Jerry Falwell u nedavnom televizijskom intervjuu. Njegov kolega po profesiji (i seksualnim skandalima), televangelist Jimmy Swaggart je pak izjavio: 'Znate šta mi treba da uradimo? Treba da pokupimo sve i jednog muslimanskog studenta sa svakog koledža u ovoj državi i pošaljemo ih odakle su došli.” Kolumnista Dennis Praeger takoder je islam poredio sa nacizmom, a Dinesh D’souza je opet ustvrdio da “islam proizvodi samo dvije stvari: naftu i mrtve glave.” Robert Spencer, autor knjige Islam Unvailed tvrdi da “islam itekako ima veze s terorizmom”. Od svih spomenutih samo se Falwell ispricao za svoj komentar. Swaggart, koji sada kaže da žali zbog nekih svojih nedavnih komentara, kaže da ga nije briga ako njegove izjave prouzroce diplomatske probleme s arapskim zemljama.

Ko poznaje americku religijsku i medijsku scenu zna da su ovo njena prva imena. Ne cudi onda što po posljednjoj anketi ABC NEWS-a 33 procenta Amerikanaca ima negativno mišljenje o islamu, 10 posto više nego pocetkom godine. Broj prijavljenih zlocina mržnje protiv muslimana u ovoj godini porastao je za 1.700 posto! Ne cudi za zemlju ciji je predsjednik i sam govorio o pokretanju krstaških ratova, i koji je mjesecima odbijao osuditi takve izjave. Nagrada za takvo ponašanje bila je ubjedljiva pobjeda njegovih kandidata na nedavnim meduizborima, koja je, ustvari, bjanko odobrenje Bušu i njegovim jastrebovima za imperijalizam i kršenje prava i sloboda drugih naroda po svijetu. O kakvoj euforiji antiislamizma je rijec govori i podatak da Amerikance u slijepom slijedenju Bušove militaristicke politike nisu pokolebali ni sumnjivi nacin na koji je postao predsjednik, ni njegovi smiješni i nepovezani govori, ni loše stanje ekonomije.

Na evropskom kontinentu još prije njih su italijanska novinarka i spisateljica Orijana Falaci i jedan francuski pisac uvredljivo govorili o islamu, a nacelnik jedne opcine u Italiji je saznavši za rezultate posljednjih izbora u Turskoj naredio da se zastave spuste na pola koplja! Potpuno u skladu s nedavnom Berluskonijevom degradirajucom izjavom o islamskoj kulturi. Ponovo, ono što zabrinjava kao i u slucaju Memoranduma SANU-a i, kasnije, kampanje protiv muslimana Balkana jeste što tu kampanju vode “najobrazovaniji” slojevi društva koji bi trebalo da gase požar vjerske, etnicke i svake druge mržnje.

Odgovornost Zapada

Nažalost, ne završava se sve na rijecima. Muslimane i muslimanke po Americi, Australiji i Evropi pljuju, kamenuju, do paralize prebijaju, ponižavaju, skidaju im marame, pale džamije… Za takve izlive netolerancije i mržnje nema opravdanja. To ne može biti ni 11. septembar, ne samo zato što niko, pa ni teroristi ne predstavlja sve muslimane, vec zato što je odgovornost pojedinacna. Inace bi sve Srbe trebalo poslati u Hag, a Miloševica, Karadžica i Mladica redovno trebalo zvati pravoslavnim, a Irsku republikansku armiju, Blaškica i ostale katolickim ratnim zlocincima. To nije moraliziranje slabijega jacem. Udarce kakav je bio 11. septembar muslimanski narodi primaju od Zapada stoljecima a posebno intenzivno u posljednje vrijeme. Nakon srpskog pokolja deset hiljada muslimana u Srebrenici Bošnjaci nisu pozivali na linc tuzlanskih ili sarajevskih Srba. Kada je Amerika bombardovala Libiju, Irak, Afganistan i Sudan muslimanskim vjerskim liderima nije padalo na pamet da pozivaju na osvetu nad onim kršcanima koji su se zadesili u njihovim ili drugim muslimanskim zemljama. Zapad bi još i danas, baš kao i nekad mogao uciti toleranciju od muslimana. A sama islamofobija na Zapadu nije ništa novo. Dapace, ona je jedna od svega nekoliko konstanti u identitetu zapadnog covjeka zadnjih hiljadu godina. Annemarie Schimmel je i prije ovog posljednjeg talasa antiislamizma konstatovala da je Poslanik, a.s., osoba koja je najcešce klevetana u povijesti Zapada.
Nakon svega jedno pitanje samo se namece: Jesu li teroristi stvarno pobijedili? Hoce li se zaista Huntingtonovo prorocanstvo ostvariti? Ako se to i desi, treba biti jasno da ce za takvu sudbinu covjecanstva biti odgovoran prije svih kršcanski fundamentalizam, koji inspiriše sadašnju americku politiku i Zapad u cijelosti, kao dominatna sila svijeta.

Cecenija: da li samo ruski zlocin?

Nedavno je Newsweek napravio presedan u zapadnoj štampi prekinuvši urotu šutnje i hrabro progovorio o kontinuiranim zlocinima Rusa na Kavkazu. U potresnom izvještaju Newsweekova poljska dopisnica Krystyna Kurczab-Redlich zabilježila je i pricu o pokolju cijelog jednog sela. Dok je jedna od žrtava, petnaestogdišnja djevojcica umirala, silovao ju je jedan od ruskih komandanata. Kolege su ga požurivale da završi dok je još vruca!!!
Cistke koje izvode maskirani i pijani ruski vojnici obicno završavaju torturom i masakriranjem cecenskih mladica. U jednoj od tih cistki nestao je i mladi brat Kaire, jedne od otmicarki u moskovskom pozorištu. Ceceni su gotovo sigurni da oni koji produ kroz ruke ruskih vojnika, pored toga što završe s odbijenim bubrezima, unutrašnjim krvarenjima, polomljenim udovima i kostima, nikada više nece imati djece. Preživjeli cesto požele da su mrtvi.

Moskovski otmicari vrlo vjerovatno spadali su u tu skupinu. Javna silovanja, kako žena tako i muškaraca, zakivanje živih ljudi na krst, prodaja masakriranih posmrtnih ostataka porodicama ubijenih, samo su dio stravicne stvarnosti ove male zemlje (manje od Federacije BiH) koju je okupiralo oko šezdeset hiljada ruskih vojnika. Materijalne štete od 1994. godine kada je Rusija otpocela prvi rat protiv Cecenije procjenjuju se na 140 milijardi americkih dolara.

Ruski zlocini na Kavkazu imaju tradiciju. Evo kako je zlocine nacinjene polovinom 19. stoljeca opisao Lav Tolstoj u svojoj prici Hadži-Murat: “Cesma je bila zagadena, ocito namjerno da se ne može uzimati voda. Isto tako bila je zagadena i džamija i mula ju je cistio s mutalimima. Starci-domacini sabraše se na trgu i cuceci poceše razmatrati svoj položaj. Niko ne pokaza svoje mržnje prema Rusima. Osjecaj koji je prožimao sve Cecence, od nejaci do staraca, bio je jaci od mržnje. To nije bila mržnja nego poricanje da su ti ruski psi ljudi, bila je to tolika odgovornost, gadenje i cudenje pred strašnom surovošcu tih stvorenja da je želja za njihovim uništenjem, poput želje za istrebljenjem štakora, otrovnih pauka i vukova, bila isto tako prirodan osjecaj kao i osjecaj samoodržanja.”
Strategija “spržene zemlje” jedina je koju ruski medvjed poznaje. Pokazao je to u Afganistanu, te nedavno u moskovskom teatru kada su ruski specijalci ugušili 117 svojih gradana.

Islam u Africi

Svjetski mediji vec mjesecima javljaju o velikom broju prelazaka na islam u Ruandi nakon užasne 1994. kada je dnevno u toj zemlji ubijano po osam hiljada ljudi. Glavni razlog nisu strane daije niti petrodolari vec humano postupanje u gradanskom ratu dotad malo poznate i izolirane muslimanske zajednice. Hrabro štiteci nemuslimane od nemuslimana, kada su i svecenici bili aktivni u masakrima, muslimani su na najbolji nacin demonstrirali superiornost “daltonistickog” islama nad rasizmima svake vrste i kao u stara vremena, bez mnogo price, u Allahovu, dž.š, vjeru uveli hiljade ljudi. Pojedini izvještaji govore da je procenat muslimana sa 7 posto porastao na 14 posto u samo nekoliko godina.

U Obali Slonovace bjesni civilni rat. Malo je poznato da ga vodi manjinska kršcanska vlada protiv opozicije koju uglavnom cine muslimani sa sjevera zemlje. I dok Svjetsko crkveno vijece poziva kršcane na jedinstvo u ovom ratu i pruža im pomoc, Organizacija islamske konferencije još nije našla za shodno ni da verbalno osudi zlocine nad muslimanima.

Dok je ovaj tekst pripreman za štampu svjetske agencije izvijestile su o stotinu mrtvih i nekoliko stotina ranjenih u sukobima koje je u Nigeriji izazvao tekst u lokanim novinama po kome bi Poslanik, a.s, da je živ oženio neku od misica koje su se okupile u Nigeriji. Nije dakle bilo dovoljno, radi moralnog razaranja nigerijskog društva, takmicenje «dovesti» u ovu najmnogoljudniju africku muslimansku zemlju, vec je trebalo isprovocirati muslimane grubo se šaleci s najomiljenijim im likom. I dok žalimo za žrtvama ciji identitet još nije poznat, valja podsjetiti protivnike islama da budu oprezni s Poslanikom. Valjda niko ne želi novu aferu tipa Rušdi.

Evropska unija i muslimanski ummet

Naizgled, nema nikakve veze izmedu pozitivnog ishoda irskog referenduma o proširenju EU i jedinstva muslimanskog ummeta. Medutim, taj referendum kao i citav proces evropske integracije i ujedinjavanja dojucerašnjih zakletih neprijatelja Engleza, Francuza, Nijemaca, Poljaka, Španaca i ostalih, koji su radi rašcišcavanja vlastitih racuna koliko jucer znali zapaliti cijelu planetu, nosi snažnu poruku skepticima u muslimanskom svijetu da tamo gdje postoji volja postoji i nacin da se jedinstvo ostvari.

SAD i Irak: rat je davno poceo

Pitanje americkog rata protiv Iraka nezaobilazno je i, kako stvari stoje, jedini nacin da ga Iracani izbjegnu jeste da mole Allaha, dž.š, da u narednih mjesec dana trajno isuši naftna polja ispod njihovog pijeska. Ima medutim jedna “sitna” korekcija ovdje: nije pitanje hoce li biti rata, vec hoce li se, ili ispravnije, kada ce biti intenziviran. Jer, rat SAD (i V. Britanije) protiv Iraka vec uveliko traje.